Vožnja žičarom iznad Sarajeva uvijek donosi poseban doživljaj, a upravo tako je počeo izlet na Trebević održan 17. septembra 2025. godine. Za mnoge učesnike to je bila prilika da se prisjete svojih prvih odlazaka na ovo izletište. Dok su se kabine penjale, nizale su se priče: ko je ovdje dolazio s djecom, ko na prve izlete u mladosti, a ko se vratio nakon nekoliko decenija.
Jedna od učesnica, Mira (81), podijelila je svoje iskustvo: „Zadnji put sam se vozila žičarom kad sam imala 20 godina. Danas mi se činilo da sam opet ona ista djevojka, samo s malo više sijedih.“ Njen komentar dočarao je duh okupljanja – radost i životnu energiju koja ne jenjava s godinama.
Nakon vožnje, organizirana je šetnja šumom ispunjena razgovorima i smijehom. Učesnici su zastajali da uživaju u prirodi, a šalu je izazvala i rasprava oko jestivosti gljiva na koje su naišli. Zaključak je bio šaljiv, ali jasan: „Bolje da ostanu u šumi, a mi u dobrom zdravlju.“
Dan je završen zajedničkim druženjem i osvježenjem u restoranu, gdje su učesnici dogovorili nastavak sličnih okupljanja. Ovaj događaj pokazao je koliko su susreti i zajednički trenuci važni za starije osobe i njihovu društvenu uključenost.
Posebnu vrijednost svemu dala je podrška Grada Sarajeva, koji je omogućio vožnju žičarom i time potvrdio da su starije osobe uvijek dobrodošle i prepoznate kao važan dio zajednice.
Izlet je organiziran u okviru projekta „Solidarnost u zajednici“, koji provodi Udruga „Srce za bližnje“, a sufinansira Općina Stari Grad Sarajevo.
*Sarajevo, ljubavi moja – Kemal Monteno
Zajedno smo rasli, grade, ja i ti,
isto plavo nebo poklonilo nam stih.
Ispod Trebevića sanjali smo sne –
ko će brže rasti, ko će ljepši biti.
Ti si bio velik, a rodio se ja,
s Igmana uz osmijeh slao si mi san.
Dječak koji raste zavolio te tad,
ostao je ovdje vezan za svoj grad.
Bilo gdje da krenem, o tebi sanjam,
putevi me svi tebi vode.
Čekam s nekom čežnjom na svjetla tvoja –
Sarajevo, ljubavi moja.
Pjesme svoje imaš i ja ih pjevam,
želim da ti kažem šta sanjam:
radosti su moje i sreća tvoja –
Sarajevo, ljubavi moja.
Kada prođu zime i dođe lijepi maj,
djevojke su ljepše, ljubavi im daj.
Šetalište tamno uzdasima zri,
neke oči plave, neke riječi nježne.
Sad je dječak čovjek, a zima pokri brijeg,
park i kosa bijeli, al’ otići će snijeg.
Proljeće i mladost ispunit će tad –
Sarajevo moje, jedini moj grad.