Kafa u Bosni nikada nije bila samo kafa. To je poziv da se priča, smije, i ostane duže nego što se planiralo. A kada se tom pozivu odazove Hadži Nasir Jabučar, znate da vas čeka nešto posebno: putovanje kroz vrijeme, historiju, sokake i samu dušu jednog grada.
Na prvom zajedničkom druženju, početku realizacije novog projekta “Solidarnost u zajednici”, među korisnicima „Srca za bližnje“ rodila se želja – da im u goste dođe komšija Nasir, neko čije priče pamte mahale, a rado ih slušaju i nova pokoljenja. Taj poziv je brzo postao stvarnost.
Ovosedmični Happy Hour spojio je ono što na papiru možda ne ide zajedno – moderni naziv i staru, dobro poznatu tradiciju mahalske kahve. Ali u Sarajevu to ide. I te kako ide.
Hadži Nasir – kako ga mnogi zovu – nije samo vrsni zanatlija. On je živa enciklopedija priča koje se ne mogu pronaći u knjigama niti na internetu, već samo u „muhabetima“ koje čaršija brižno čuva i prenosi, od kafe do kafe.
Nasir je sjeo među komšije i, onako kako to samo on zna, poveo ih u priču. O običajima koji se ne zaboravljaju, nego nas oblikuju. O zgodama koje mirišu na staru čaršiju. O vremenima kad se znalo da komšija nije samo neko pored tebe – nego neko tvoj. I o sadašnjosti, u kojoj se duh zajedništva i dalje njeguje – polako, šoljicu po šoljicu, riječ po riječ.
Svi prisutni slušali su ga s velikim zanimanjem, prepoznavali vlastite mladalačke dane, klimali glavom i rado se uključivali u razgovor.
U jednom trenutku, Nasir je citirao riječi Svete knjige: “Onaj ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga…” Podsjetio nas je da je činjenje dobra univerzalni jezik – veći od razlika, jači od podjela. Govorio je o važnosti da budemo ljudi jedni prema drugima, bez pitanja za ime, vjeru, statut ili porijeklo. Onako kako su to činili naši stari – i onako kako to i danas radi Franjevački Samostan crkve sv. Ante: tiho, nenametljivo, ali širom otvorenih vrata.
Kao i mnogo puta do sada, Franjevački Samostan-dobar domaćin i komšija – otvorio je svoj prostor, ugostio generacije, i zajedno s nama obogatio ga pričom, prisustvom i ljudskošću. I još jednom potvrdio ono što često zaboravimo: zajednica se ne gradi od zidova i fasada, nego od ljudi.
Zajednica je komšija koji ti mahne. Glas koji te prepozna. Ruka koja ti sipa kafu – baš onakvu kakvu voliš.
Zato hvala Hadži Nasiru što je s nama podijelio djelić čaršijskog srca. I hvala svima koji su došli da, zajedno, nastavimo graditi ono što je najvažnije – ljudskost. Redovno. Iskreno. I mahalski, uz kafu.
Vidimo se na sljedećem Happy Hour-u – tamo gdje kafa nije samo piće, već veza koja spaja.
Druženje je organizirano u okviru projekta “Solidarnost u zajednici-volontiranje za ranjive starije osobe”, koji sufinansira Općina Stari Grad.
