„Nisam dolazila da ispunim zadatak. Dolazila sam da budem prisutna, da zna da nekome znači.“ Ove riječi srednjoškolke volonterke najbolje opisuju iskustvo i smisao projekta Susjedska solidarnost sa starijim susjedima u potrebi u Ilijašu.
U januaru 2025. godine, dvadeset učenika Srednjoškolskog centra „Nedžad Ibrišimović“ u Ilijašu uključilo se u volonterski program kroz koji su posjećivali starije osobe u potrebi – one koje su osamljene, bez porodice i svakodnevne podrške. Mnogi na početku nisu imali jasnu predstavu o tome šta ih očekuje, ali su dobili prostor, priliku i slobodu da sami otkriju kako će provoditi vrijeme sa svojim starijim susjedima. Oni koji su uspjeli izgraditi odnos – ostali su.
Isprva su volonteri dolazili u paru, ali ubrzo su počeli dolaziti samostalno – vođeni vlastitom željom da provode više vremena sa starijom osobom i ostvare bliži odnos. Stariji su u neformalnim razgovorima često isticali i dodatnu pomoć koju su dobijali – oko kuće, u nabavci, pri svakodnevnim poslovima – detalje koje volonteri sami često nisu ni spominjali u svojim izvještajima. Neki korisnici govorili su vrlo malo, dok su drugi – poput Bibe – bili direktni:
„Hoću djeca da mi dolaze. Oni su dobro došli. Sve mi ukini, posjete nemoj.“
Na samom kraju ciklusa, volonteri su imali zadatak da starijim osobama uruče male pletene ruksake – simbolične poklone – i postave im pitanje: „Šta mislite, šta ste vi nama dali u ovom ruksaku?“ Upravo tada, na jednom od susreta, nana Dika je svojoj volonterki Lamiji rekla: „Ne brini previše. Čuvaj srce i zdravlje. Ostani hrabra.“ Za Lamiju, to je bila važna lekcija.
Kroz ovaj projekt, mladi nisu samo pomagali – učili su šta znači brinuti o onima koji su dio našeg susjedstva, a često ostaju nevidljivi: o osamljenima, bolesnima, starijima u potrebi.
U tim susretima, učili su slušati, biti prisutni i prepoznati vrijednost odnosa koji se gradi kroz povjerenje i vrijeme. A stariji su, kao i mnogo puta do sada, pružili više nego što su tražili – iskustvo i mudrost.
Završni susret s volonterima održan je 17. juna, a dogovoreno je da se aktivnosti nastave u septembru.
Zajedno oblikujemo životnu sredinu u kojoj nijedna starija osoba nije zaboravljena, napuštena niti otpisana.