“Vratio sam se 65 godina unazad. Čak sam pravio smicalice curicama, kao u mladosti.” Ovako nam je jedan od učesnika opisao kako se osjećao nakon međugeneracijskog susreta “Igre za sve generacije”, održanog 24. maja u Centru “Safet Zajko”.
Druženje s djecom i mladima iz projekta “Stariji brat, starija sestra” probudilo je u starijima ono što često ostane neizrečeno – potrebu za igrom, blizinom i iskrenim osmijehom.
U danima nakon događaja, posjetili smo dva centra za zdravo starenje čiji su članovi ujedno i naši aktivisti da podijele s nama šta im je ostalo u srcu. Rekli su nam zašto su za njih osobno susreti sa djecom važni.
“Mi im možemo pokazati mnoge stvari koje ne mogu naučiti ni kod kuće ni u školi.”
Za mnoge, igre su bile podsjetnik na djetinjstvo. Za neke, izlazak iz svakodnevice. A za sve – susret s generacijom koja ih je inspirisala da se ponovno pokrenu.
“Djeca su bila razlog zašto nismo odustali. Ako mogu oni, možemo i mi.”
Tremu i nesigurnost razbile su jednostavne igre – crtanje po leđima, povez preko očiju, papirnati avioni. Nisu bile važne pobjede – važan je bio osmijeh.
“Na početku nisu ni govorili, ali do kraja su se svi uklopili. Kroz igru se povezujemo.”
“Jedna djevojčica jedva je šaptala svoje ime – tek kad se nasmijala, zaista smo je upoznali.”
Nakon svega, ostala je želja za nastavkom: predloženi su novi susreti, izleti u prirodu i “traženje blaga”, kao i ono najjednostavnije – zajednička kafa.
“Žao nam je što djecu nismo poveli na kafu. Sljedeći put, zajedno do kraja!”