Dok se 8. mart slavi uz cvijeće, poklone i poruke ljubavi, postoje i one žene koje na ovaj dan ne primaju ni jedno “Sretan Dan žena”. Nekada su bile majke, supruge, učiteljice – one koje su davale ljubav, brinule, učile, odgajale. Danas, u tišini doma za starije, njihovi dani prolaze u sjeni, daleko od pažnje koju su nekada pružale.
Grupa studentica, volonterki organizacije „Srce za bližnje“, odlučila je prekinuti taj krug samoće. Redovito posjećuju starije osobe u KJU „Gerontološki centar“, donoseći im društvo i radost. Ove godine, za 8. mart, odlučile su učiniti nešto posebno. Umjesto da praznik proslave samo sa svojim obiteljima i prijateljicama, u subotu su ujutro iznenadile one koje često provode dane u osami. S malim poklonima u rukama, donijele su im ono najdragocjenije – vrijeme, pažnju i iskren razgovor.
“Ne mogu da vjerujem, niko nam nije čestitao 8. mart, niti smo to više očekivale… uljepšali ste mi dan. Neko me se sjetio”, rekla je Dušanka, kroz suze radosnice.
Ovo nije priča koja počinje i završava s jednim danom. To je svakodnevna stvarnost za mnoge, gdje postoji netko kome bi jedan telefonski poziv ili iskrena riječ puno značili. Dok slavite sa svojim najdražima, sjetite se onih koji nemaju nikoga. Nekada su i oni slavili. Nekada su i oni dijelili radost. A sada, često, jedino što čekaju jest da ih se netko sjeti.
Hvala našim volonterkama što su svojim vremenom i pažnjom unijele radost u živote onih koji su to najmanje očekivali.