„Grupu mladih između 15 i 18 godina povela sam jučer na njihov prvi susret sa starijim osobama, koje imaju između 70 i 90 godina. Iako je u početku bilo uzbuđenja i neizvjesnosti, atmosfera se brzo opustila – razgovori su tekli prirodno, a osmijesi su ubrzo zamijenili početnu tremu.
Mladi su po prvi put posjetili osobe kojima će biti podrška i društvo u narednim mjesecima. Već nakon prvog susreta osjetili su koliko su ovakve posjete važne.
„Zaista sam se lijepo osjećala jer je bilo očigledno koliko joj znači što smo došli. Jedva čekam da je ponovo posjetimo i pomognemo koliko možemo,“ podijelila je Zeyneb.
Amina kaže da ju je susret posebno inspirisao: „Vidjela sam koliko se stariji ljudi bore sa svakodnevnim izazovima. Iako bi mogli da odustanu, oni i dalje pronalaze snagu. Radujem se što ćemo imati priliku da provedemo još vremena zajedno.“
Poseban trenutak dogodio se prilikom jedne posjete – volonterke su saznale da starija žena tog dana slavi rođendan. Umjesto da ga provede sama, imala je goste koji su joj donijeli osmijeh i toplinu. „Bilo mi je prelijepo vidjeti koliko joj je značilo što nismo zaboravili na nju,“ rekla je volonterka.
Emina ističe koliko su joj druženja već sada važna: „Nana je jako prijatna, a volim da se družim sa starijima. Mislim da će nam susreti biti zanimljivi, i njoj i nama.“
Nejra posebno pamti toplinu prvog susreta: „Najviše me dirnulo kako nas je dočekala – s osmijehom i zagrljajem. U njenim očima vidjelo se koliko joj znači što smo tu.“
Slično iskustvo dijele i druge volonterke. „Bilo mi je prelijepo i drago mi je što smo dobili priliku da učimo iz njihovih životnih priča,“ kaže Lamija, dok Adna dodaje: „Iako joj nije lako, nije izgubila osmijeh. Radujem se narednim susretima i prilici da joj olakšamo svakodnevnicu.“
Sumea osjeća isto: „Posebno mi je drago što se i nana nama obradovala. Radujem se što ćemo se sprijateljiti, upoznati njen život i provoditi vrijeme zajedno.“
Ajla priznaje da joj je bilo teško vidjeti u kakvim uslovima neki stariji ljudi žive: „Osjećala sam se sretnom što sam mogla podijeliti vrijeme s njom, ali i tužno jer živi sama i nema najbolje uslove. Nadam se da smo joj bar malo uljepšali dan.“
Prvi susreti protekli su u razgovoru, smijehu i međusobnom upoznavanju. Volonteri su otišli s osmijehom, a starije osobe s osjećajem da nisu zaboravljene. Svi se raduju narednim druženjima i vremenu koje će provesti zajedno.”
Dajana Mišković-Rizvanović
Projektna koordinatorica