Međunarodni dan volontera obilježen je juče posebnim događajem posvećenom promociji volonterizma, međusobne saradnje i inspirisanju zajednica za zajednički rad. U organizaciji ovog događaja učestvovali su Udruženje Mreža za izgradnju mira, Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II, AIESEC, Civitas u BiH, GSS Sarajevo, Fondacija Stariji brat, starija sestra i Udruga za promoviranje društvene solidarnosti ‘Srce za bližnje’. Zajednički zaključak je jasan – ne smijemo se sjetiti volontera samo petog decembra, i kada se dese prirodne katastrofe, nego svakog dana.
Obilježavanjem ovog dana se pružio prostor za inspiraciju, dijalog i zajednički rad na jačanju volonterskog sektora.
Asja Muslić volontira u Fondaciji “Stariji brat, starija sestra”. Ova dvadesettrogodišnja djevojka je još u osnovnoj školi počela da volontira u Crvenom križu.
“Mislim da je volontiranje, barem u mom životu nešto što je najviše uticalo na to ko sam ja danas. Pored toga što sami sebe izgradimo kao ličnost upoznamo mnogo, mnogo ljudi i prijatelja. Osobe koje sam upoznala tokom volontiranja u osnovnoj školi danas su mi prijatelji i nastavili smo naše druženje. Pored toga širimo mrežu poznanstava, ali mislim da je najvažniji taj osjećaj ispunjenosti kada radimo nešto za šta uopšte nismo plaćeni. I ima važnu motivaciju kako bi pomogli onima kojima je pomoć potrebna”, ističe Asja.
Dvadesetdvogodišnja Sumeja Goharin iz nevladine organizacije AIESEC u BiH nam je rekla koji su za nju benefiti volontiranja.
“Prvenstveno pomaže u samom ličnom razvoju, sticanje nekih socijalnih vještina, što mi je itekako pomoglo ovih posljednjih godinu dana u AIESEC-u. I definitivno preporučujem svim mladim ljudima da izdvoje svoje slobodne vrijeme za neki volonterski angažman”, kaže Sumeja.
Veoma često čujemo rečenicu “Bolje je džaba ležati, nego džaba raditi”, ali volonteri se nikako ne bi s tim složili, pa ni Anes Čerkez, voditelj projektnog tima CIVITAS-a u BiH.
“Apsolutno se ne slažem sa onima koji kažu da je bolje ne raditi ako nisi plaćen. Ja dolazim iz grupe mladih ljudi koji su od osnovne škole predano volontirali i jačali svoje kapacitete, sticali nova znanja, usavršavali svoje vještine upravo kroz taj neplaćeni angažman koji ustvari doprinosi zajednici. To se materijalno ne nadoknađuje ni sa jedne strane, mada u nekim modernijih okolnostima se daje neka kompenzacija volonterima, ali ono nematerijalno što se dobije kroz sam proces volontiranja je vrijednije od onoga što zapravo jeste plaćeni angažman”, smatra Čerkez.
Radno i veselo: Anes Čerkez i Adelisa Mašić
Veoma je važno napraviti razliku između volontiranja i društvenog angažmana, jer se često volontiranje povezuje sa nekim aktivnostima koje nema neki konkretan ishod za zajednicu, o čemu je Anes govorio i na panel diskusiji. Razne su mogućnosti volontiranja, od humanitarnih akcija do nekih malih aktivnosti za nevladine organizacije. Stefan Kukrić iz Nadbiskupskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II ističe da je jako važno obilježavanje međunarodnog dana, ali je veoma tužno ako ih se sjetimo samo taj dan. Smatra da premalo pažnje se daje volonterima kao i dobrim djelima koja oni čine.
“Njihova pomoć je dragocjena, vidjeli smo svi i kroz medije. Oni koji su bili nakon poplava u Jablanici, Kiseljaku, Fojnici, Kreševu, Konjicu odvažili su se poći u ta područja i pomoći. Međutim ja bih rekao da je važno osvjestiti da volonter nije samo onaj koji u kriznim situacijama nešto radi. Nažalost dogodilo se to što se dogodilo sa poplavama u našoj državi i volonteri su bili tada na nekom pijadestalu, isto se dogodilo i kada je bio potres u Turskoj, pa i 2014. kada su bile velike poplave. Međutim volonteri nisu samo tu kada je teško, oni su samo najprepoznatljiviji kada je teško. Volonteri rade svaki dan, rade i u dobrim i u lošim okruženjima, rade i na humanitarnom i na društvenom planu”, ističe Kukrić.
Volonteri/ke Nadbiskupijskog centra Ivan Pavao II
Da o volonterima trebamo da govorimo svaki dan istakao je i predstavnik Udruženja “Mreža za izgradnju mira” Haris Badžić.
“Ono što je isto bitno naglasiti jeste da je Mreža za izgradnju mira nedavno i zvanično akreditovana za dugoročno volontiranje. To je potvrđeno od federalnog ministarstva pravde koje je izdalo akreditaciju za narednih pet godina. Takođe Mreža za izgradnju mira će predstaviti jednu platformu koja će da okuplja i volontere i organizacije. Volontere koji traže volonterski angažman, organizacije koje traže volontere ali i organizacije koje žele više da se uključe u volonterske akcije i na taj način će se omogućiti brža, bolja, lakša komunikacija između organizacija i volontera i koordiniranje volonterske aktivnosti”, ističe Badžić.
Upravo ovakve aktivnosti, panel diskusije koje ne trebaju biti organizovane samo tog petog decembra, daju veliku podršku volonterima i podižu svijest o značaju volonterizma.
Preuzeto s: https://www.mreza-mira.net/vijesti/volonterski-angazman-i-internships/volontera-se-ne-smijemo-sjetiti-samo-petog-decembra/