Da sam prije dvije godine pomislio da ću galamiti na stariju osobu-zabrinuo bih se za sebe, ne bih vjerovao, ljutio bih se…
Danas galamim na moga čika Vladimira jer se radi o osobi značajno oštećenog sluha koja neredovno nosi aparatić za slušnu pomoć i bez (pre)glasnog govora je nemoguće komunicirati s njim.
Iako se telefonski dogovorimo o vremenu moje posjete i svaki put se najavim, u dolasku se ponavljaju iste scene-moja zvonjava i lupanje na vrata i izvinjavanje komšijama uz ljubazni osmijeh i objašnjenje da sam došao kod čika Vladimira. Upotrijebim i iskušano rješenje i izađem na zajedničku terasu koju čika Vlado dijeli sa ostalim stanarima u ulazu i kucam mu na prozor dok me ne vidi, ne osmijehne se i ne mahne mi da uđem, pa mi konačno i otključa vrata.
Sjedimo u preskromnom stančiću koji je čika Vlado dobio na korištenje od općine, a u kojem se nalaze osnovni neophodni namještaj ali i nekoliko komada starog namještaja koji su potpuno nepotrebni ali ih čika Kruno ne želi skloniti ili baciti. Mada, u stanu koji ima samo jednu prostoriju i toalet, svaki komad namještaja izgleda kao suvišan…
Uz kafu koju sa velikm zadovoljstvom kuha i istim zadovoljstvom i pije, razgovaramo o vremenu i danima koji su pred nama i iznova raspravljamo o mom neprihvatljivom pijenju nepošećerene kafe, obzirom da čika Vlado pije jako slatku kafu.
Pitam ga o njegovoj mladosti, putovanjima na koja je išao, razgovaramo o njegovoj i mojoj kćerki, a priče završavamo nekom od njegovih doskočica iz naše tradicije: „Bit će bolje jedan dan iza nedjelje…“ ili „Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac“.
Naši izlasci u šetnje u komšiluku ili šetnju po gradu iskoristim da provjerim da li mu je ispravan štap koji koristi kao pomoć pri hodanju, a i te prilike su prilike za odlazak na kafu uzuobičajene kritike kako je nemoguće piti kafu bez šećera, dok moj preglasni nastup izaziva iznenađenje kod ljudi koji se nađu u našoj blizini, a poslije i osmijehe kada shvate o čemu se radi i kada u čika Vladinim kritikama gorke kafe prepoznaju našu internu igru.
Dogovorili smo se za odlazak na izlet na Trebević kada vrijeme bude stabilno „jedan dan iza nedjelje“, a i za moj naredni dolazak u posjetu, kupovinu keksa i zajedničku kafu uz nastavak još jedne od čika Vladinih priča sa sretnim krajem-Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac.
Siniša Baljo, volonter
Disclaimer: Grupa “Bijelo Dugme” osnovana je 1971. godine u Sarajevu. Pjesma “Tako ti je mala moja kad ljubi Bosanac” objavljena je 1974. godine na njihovom drugom studijskom albumu pod nazivom “Šta bi dao da si na mom mjestu.”