Starija osoba koju posjećujem zove se Avdo. Stanuje u teškim uslovima, potrebno mu je mnogo stvari. U poodmakloj je životnoj dobi pa ne može ni održavati svoju kuću. Upoznao sam ga početkom Septembra sa još jednom kolegom, dojmila me je njegova dobrota i skromnost. Posjećujem ga dva puta mjesečno i tokom posjeta najviše pričamo, ali ukoliko mu nešto treba ja mu pomognem. Ako nekad nešto treba pomoći ili uraditi on zna da sam ja tu. Na početku je taj odnos bio uštogljen ali kasnije smo se opustili i postali dobri prijatelji. Prijatelj s kojim posjećujem Avdu i ja uvijek se dogovaramo za posjete, da odgovara i meni i njemu ili ako ja ne mogu da ode on sam ili obrnuto. Svaka posjeta, radionica, seminar je nova prilika da se nešto nauči. Svi smo naučili da budemo: solidarni, brižljivi, empatični, jednostavno bolje osobe. Naučili smo da gledamo na ljude oko sebe i gdje god možemo da im pomognemo da pomognemo. Solidarnost pripada svima nama zato je trebamo dijeliti, tako ćemo se osjećati bolje i mi a i ljudi oko nas. Uvijek ću biti tu kada bude trebalo nešto Avdi ali i projektu „Međugeneracijska solidarnost sa starijim ljudima u potrebi u Ilijašu.”
Vedad,16