Nana koju posjećujem zove se Munira. Naše prvo upoznavanje prošlo je malo neobično od ostalih susreta, pričala nam je svoju životnu priču, čak se i rasplakala. Tokom naših posjeta stvari su se promijenile, naša povezanost, način razgovora, šta god da joj se desi, uvijek nam se može otvoriti i ispričati.
Moja prijateljica i ja pokušavamo što više da je usrećimo a ujedno tu smo i da pomognemo.
Posjećujemo je svaki drugi vikend, a u toku posjete razgovaramo o svemu, uvijek nam je cilj da joj izmamimo osmijeh na lice.
Veoma sam zahvalna na iskustvu volontiranja jer mi je pomoglo u ličnom sazrijevanju. Od kad sam član ovog projekta, naučila sam dosta o ljudima, o načinima kako da im pomognemo, i da budemo tu za svakog. A moja draga nana koju posjećujem, naučila me je da uvijek budem pozitivna, bez obzira kakva je situacija u pitanju.
Ovu solidarnost doživljavam kao veliku mogućnost za pomoć svim osobama kojima je potreba.
Tokom ovog projekta, vidim sebe kao uspješan volonter koji će moći da pomogne starijoj osobi, i da joj izmami osmijeh na lice.
Amila M., 16