Starija osoba koju posjećujem zajedno sa drugaricom ili kako volimo još reći naša nana se zove Maida. Stanuje sama u jednoj kućici u teškim uslovima. Ima jednu sobicu i malo kupatilo u kojem nema prostora niti za tuš kabinu. Na dan kada smo se upoznale saznale smo mnogo o njoj i njenom životu, ali također kada smo je pitale šta joj je potrebno skromno rekla je samo poklopac za wc šolju i neko ko ce joj to popraviti. Na narednim susretima smo joj odlazile do prodavnice, apoteke, slagale i donosile drva, te sam joj znala donijeti pite. Svaki put kada odemo sve više se povežemo sa njom i saznamo nešto novo. Na susretim pored toga što možemo mnogo naučiti uvijek se desi nešto što poslije spominjem kao anegdotu. Drago mi je što mogu pomoći nekome ko živi u tako teškim uslovima i kome je zaista pomoć potrebna a ipak uvijek kada joj dođemo ona ima osmijeh na licu. Kroz projekat sam morala mnogo puta uraditi neke stvari koje ja sama ne bih uspjela. Nadam se da ću kroz ovaj projekat pomoći starijim komšijama i uspjeti im barem malo olakšati život. Solidarnost nije samo pomoći nekome u materijalnom smislu, nego pružiti mu osmjeh, oslonac i razgovarati sa onima koji su usamljeni.
Amila D., 17