Osoba koju posjećujem je dedo Fazil. Nažalost ima zdravstvene probleme i pije mnogo lijekova koji uopšte nisu jeftini.
Upoznali smo se prošlog mjeseca. Tokom razgovora shvatio sam da je jako skroman čovjek kojem nije potrebno mnogo da bi bio sretan. Volio bi imati imati sokovnik za svoju suprugu koja je onkološka pacijentica.
Na našem drugom susretu imali smo priliku više razgovarati. Pričao mi je neke priče iz svog života i rekao da je jako sretan jer ima sa kime razgovarati. I meni je također zadovoljstvo razgovarati sa njim jer me može nečemu naučiti i dati mi pravi savjet.
Prijatelj s kojim posjećujem dedu Fazila i ja nastojimo pomoći ukoliko treba nešto. Rekli smo mu da mu uvijek stojimo na raspolaganju te da nas može pozvati ukoliko mu treba nešto.
Svaki projekat pa tako i ovaj je dobra prilika da se nešto novo nauči. Od kako sam član ovog projekta naučio sam da naše malo nekome znači puno. Jedan osmijeh nekome može popraviti dan, jedan običan razgovor također. Svi mi ćemo doći u taj period života kada ćemo biti stariji kao on danas zato trebamo da pomažemo jer se dobro dobrim vraća.
Solidarnost i topla riječ pripadaju svima nama, a ja ovu solidarnost vidim kao veliku mogućnost da uz pomoć nas volontera i svih drugih ljudi dobrog srca lica starijih osoba budu vedra i nasmijana. Sebe lično vidim kao jednog od tih volontera koji je uspio da izmami osmijeh na lice tim ljudima.
Mustafa, 17