Jedan osmijeh, lijepa riječ, nekoliko toplih zagrljaja, sve ono najmanje što čovjek može dati, a nani koju posjećujem je pravo bogatstvo. Moja nana živi sama i svaka moja posjeta donese radost u njenim očima, osmijeh na njenom licu i tada su sve riječi suvišne. Mnogo puta sam pokušala doći do saznanja šta joj je potrebno, šta joj to nedostaje, ali uzaludno. Jer me svaki put dočeka sa puno nekih lijepih priča iako živi u tako maloj kući, sa ne tako zadovoljavajućim uslovima, ona osmijeh sa svoga lica nikada ne skida. Sve ono na što bi se možda neko drugi žalio, ona je i na tome zahvalna. Svaki susret s njom nosi posebne priče i bilježi posebne uspomene i trenutke. Svaka njena priča zaslužuje biti poslušana jer se od moje nane itekako ima šta čuti i naučiti. Svi ljudi dijele isto mišljenje, a to je da volonteri rade i zauzvrat ne dobijaju ništa. Što se tiče novca to je tačno, ali zar postoji novčani iznos koji može zamijeniti sreću i smiraj u srcu kada osjetite da ste nekoga usrećili i da ste nekome pomogli? Naravno da ne postoji, i baš zato volonteri dobijaju nešto što vrijedi mnogo više od bilo kojeg novčanog iznosa, a to je ljubav.
Alma, 17