Naši postupci određuju ko smo tokom života. Potrebno je činiti dobro i biti sretan zbog toga. Dobro djelo je kad pomažeš a ne odmažeš, posuđuješ i dijeliš. Činimo to zajedno!
Iako imam školskih obaveza, nalazim slobodnog vremena kako bih posjećivala Fadilu. Ona je starija osoba, u jako teškoj situaciji, sama bez igdje ikoga. Životni uvjeti su joj jako loši, preživljava od zarade sa pijace ili novca koji joj ostane od penzije koja u većini slučajeva ode na režije ili rate kredita, a i kuća u kojoj živi nije bas najbolja.
Prvi susret pamtim po njenom iskrenom osmijehu kojim nas je dočekala. Saznala sam dosta o njoj i njenom životu, što me je čak dovelo do suza, ali ona mi je opet izmamila osmijeh svojim iskrenim zagrljajem. Trudim se zajedno sa Anesom (volonterkom koja sa mnom posjećuje Fadilu) da joj pomognemo oko nekih standardnih kućanskih poslova. Divim joj se. Koliko god da joj je teško ona je i dalje nasmijana i vedra, uvijek mi popravi dan. Trudimo se da je posjećujemo jednom do dva puta sedmično da se ne bi osjećala usmaljeno.
Od početka ove lijepe priče pa sve do danas promijenila sam se ja, dobila sam veliku želju da činim ljude oko sebe sretnim jer kada izmamim nekome osmijeh moja sreća nema kraja. U projektu sam naučila da naše malo nekome znači puno te da možemo uraditi dosta toga ako imamo jaku želju za tim.
A naučila sam dosta toga i od moje Fadile koliko god je život nekad grub i težak uvijek se treba nadati dobrom i uzdignute glave hodati kao da je sve u najboljem redu.
Solidarnost doživljavam kao dužnost svakog čovjeka jer svaki čovjek treba biti spreman pomoći u bilo kojem trenutku svog života.
Mejrema, 18