Oko 50 starijih osoba, djece i mladih učestvovalo je u Sarajevu u susretu koji je kroz timske igre, razgovor i druženje pokazao koliko zajedničke aktivnosti mogu povezati različite generacije.
U prostoru Europske kuće kulture i nacionalnih manjina u Sarajevu 23. maja 2026. godine održan je događaj „Međugeneracijske igre“, koji je okupio oko 50 starijih osoba, djece i mladih iz različitih organizacija i programa podrške.
Susret su zajednički organizovali Udruga za promoviranje društvene solidarnosti „Srce za bližnje“, Stručni centar za prevenciju ovisnosti i Fondacija za podršku i razvoj mentorskih programa „Stariji brat, starija sestra“, s ciljem jačanja međugeneracijske solidarnosti i povezivanja generacija kroz zajedničko iskustvo.
Središnji dio programa činile su igre po stanicama, koje su učesnici rješavali u manjim, mješovitim grupama. Među aktivnostima su bile timske igre poput prijenosa čaše pomoću gumice i kanapa, „osiguranja bombe“ s čašom vode na platnu, dodavanja prstena bez upotrebe ruku, crtanja na leđima i prenošenja loptica kantama preko glave. Igre su bile osmišljene tako da traže saradnju, komunikaciju, koordinaciju i međusobnu podršku — a ne brzinu ili fizičku snagu.
Upravo su ti trenuci zajedničkog snalaženja, pomaganja i bodrenja dali susretu njegovu posebnu vrijednost. Uz igru, učesnici su imali priliku upoznati ljude iz drugih gradova, organizacija i generacija te nastaviti druženje i u neformalnijem dijelu programa.
Jedna od aktivistkinja navela je kako joj je posebno bilo značajno vidjeti učesnike iz različitih sredina i generacija na jednom mjestu:
„Bilo mi je sjajno. Posebno mi je drago što nas je bilo iz više krajeva, ne samo iz Sarajeva. Vidjela sam Paljane, djecu iz Novog Travnika, Sarajlije. Drago mi je bilo vidjeti starije osobe, osobe svih generacija, djecu, studente i to me oduševilo. Znači svi možemo biti zajedno, nema generacijske barijere. Sadržaj je bio vrlo zanimljiv, meni je bilo jako lijepo.“ (69)
Druga učesnica posebno je izdvojila angažman starijih osoba tokom aktivnosti:
„Bilo je krasno. Voljela bih da je bilo još više djece. Djeci je bilo lijepo, ali njih posmatrati kako se zabavljaju poseban je osjećaj. I ostale aktivistkinje su me oduševile. Jedna gospođa je bila sa štapom, ali je bila jako aktivna i željela je učestvovati u svemu. Baš me oduševila ta volja, želja i spremnost za podršku.“ (67)
Događaj je završen zajedničkim ručkom i neformalnim druženjem. Još jednom je pokazao da igra može biti ozbiljan i vrijedan alat povezivanja i solidarnosti — posebno onda kada stvara prostor u kojem se različite generacije susreću ravnopravno, otvoreno i s radošću.