„Ono je bilo kao bajka. Nisam očekivala ništa, ali kad sam došla, sve me vratilo u mladost“, podijelila je jedna korisnica (91) nakon večere održane u Maloj Bašti. Za nju je ovo bio povratak na mjesto gdje je nekada izlazila, ali i iskustvo koje nije planirala – i koje ju je iznenadilo.
U utorak, 21. aprila 2026. godine, organizirana je večera za korisnike i korisnice programa „Volontiranje 1:1 – individualna podrška“ i njihove volontere i volonterke. Okupilo se više generacija koje se inače susreću u manjim, individualnim okvirima – ovaj put za istim stolovima.
Večer je protekla bez posebnog programa, ali s mnogo razgovora. Ljudi su se upoznavali, nadovezivali jedni na druge, razmjenjivali priče. Za neke je to bio prvi susret s drugima iz programa.
Jedan korisnik (82) podijelio je da mu je u početku bilo neobično, ali da mu je značilo što je imao priliku upoznati druge i vidjeti kako program funkcioniše: „„Bilo mi je izvanredno. Malo mi je bilo nezgodno na početku, jer sam prvi put ovdje, ali sam upoznao druge ljude i vidio kako radite. Naučio sam nešto novo. Volio bih i dalje učestvovati i dati svoj doprinos.“
Volonterke su ovu večer doživjele kroz reakcije korisnika. „Najveće zadovoljstvo mi je bilo vidjeti da se osoba s kojom sam došla zaista dobro osjeća. Odmah sam i ja bila opuštenija“, rekla je jedna od njih. Druga je izdvojila da joj je bilo važno vidjeti starije osobe u drugačijem okruženju – izvan kuće i rutine.
Kao i u svakodnevnim posjetama, volonteri su se pobrinuli i za organizaciju dolaska i povratka, kako bi svi koji žele mogli učestvovati.
Na kraju večeri, jedna stvar je bila jasna – kada se ljudi sretnu izvan svojih svakodnevnih okolnosti, otvara se prostor za nešto novo: razgovor, poznanstva i osjećaj da nisi sam u onome što živiš.